Ovde se primećuje negativni stav (“ne mogu imati mišljenje o onome što ne postoji”), kao i da informacije dopiru “isključivo do ljudi koji [te] galerije i muzeje prate.” Postoji nekoliko studenata/kinja koji/e “misle” da je problem u “nezainteresovanosti naroda i samim se ni ne može očekivati više trakcije.” Možda se ovo najjasnije vidi u jednoj reči koju je jedan/a ispitanik/ca napisao/la: "katastrofa." Konačno, postoji generalni stav da je neophodno više programa koji se bave kulturom.
"Većinski se bavi već uspostavljenim, poznatim autorima, nego mladima."
"Jako su malo pokriveni i malo se širi u druge sfere to jest ljudi van umjetničkih krugova ne saznaju lako za umjetničke događaje."
"Ne postoje ovde mediji koji izveštavaju sa zainteresovanošću."
"Čest je osećaj da umetnički događaji ostaju usamljeni kada je reč o medijskoj pokrivenosti."
"U medijima se ne stavlja akcenat na umetničko/kulturne događaje, samim tim širi narod je nezainteresovan."
"Slabo pratim medije, uglavnom filtriram svoje izvore i moja upućenost najviše zavisi od stepena mog kapaciteta da pratim kulturnu ponudu u datom trenutku."
"Medijska pokrivenost je bogata i dolazi do odgovarajuće publike. Problem je u nezainteresovanosti naroda i samim tim se ni ne može očekivati više trakcije."
"Mislim da je jako loša, zato što informacije o događajima u većini slučajeva dopiru isključivo do ljudi koji te galerije i muzeje prate. Nedovoljno se ulaže u kampanje o tom programu. Inicijative koje se razlikuju su ona MSUB-a koji finansira neke bilborde, kao i povremeni plakati koji su ipak u poređenju sa muzičkim i filmskim događajima nepostojeći."
Šta misliš o medijskoj pokrivenosti umetničkih događaja?