U ovoj fazi istraživanja se generalno mogao primetiti cinizam, kao i potreba za društvene promene. Na ovo se upravo pozvala druga faza, koja je odgovarala na novu društvenu krizu. Tu je potrebno naglasiti da ovo istraživanje nije savršeno. Ono je limitirano veličinom svoje fokus grupe, fraziranjem pojedinih pitanja, manjkom komunikacije između fakulteta, kao i nemogućnošću moje neutralnosti. Ovde ću se pozvati na Vasifa Kortuna i njegov tekst "Questions on Institutions."
“Museums’ mandates used to be clear: to do everything in their capacity to advocate a better world than the one received … The “better” is unambiguous … To support, cherish and voice these rights is not becoming political in a narrow sense of the word. It is simple decency.”
Tu Laura Rajkovič dodaje sledeće:
“There is a fundamental claim of the universal museum as a neutral space, made for all, but it is not at all a neutral space despite such claims… Under the banner of universality, neutrality hides that there has always been a perspective, a set of biases, an exclusivity, that is at its core political, and has always been.”
Iz ovoga možemo zaključiti da je poziv na institucije da reaguju na društvene promene glavni problem sa kojim se ovo istraživanje, kao i studenti/kinje suočavaju.
Zaključci o prvoj fazi istraživanja.